Rijeka Bojana – čudo prirode!
Rijeka Bojana (alb. Buna, lat. Barbana) izvire iz Skadarskog jezera. Duga je 44 kilometara, a po količini vode koju unosi u more, treća na Mediteranu (poslije Nila i rijeke Po, u Italiji).
Ona je prirodni rezervat biljnog i životinjskog svijeta. Strani i domaći eksperti registrovali su u delti te rijeke čak 143 vrste i podvrste riba.
Zbog svoje dvojnosti rijeka Bojana je pravo čudo prirode. Naime, dno korita rijeke je, prije njenog uliva u more, na dva metra ispod nivoa mora, ponegdje i do pet metara ispod nivoa mora.
No, svakako je najizrazitija osobina rijeke Bojane ta što se dno njenog korita, počevši od ušća, nalazi ispod nivoa mora na čitavoj dužini od 36 km uzvodno!
To ovu rijeku čini izuzetnim prirodnim fenomenom, pogotovo kada se ima u vidu njen veliki proticaj. Ipak, i pored velikog proticaja, morska voda prodire duboko uzvodno kroz njeno korito. Tako nestaje prva karakteristična dvojnost rijeke Bojane. Naime, u njenom koritu nalazi se i morska slana i slatka riječna voda. Morska voda, kao teža, prodire dnom korita rijeke Bojane sve do oko Svetog Đorđa.
Druga dvojnost je izražena u podzemnom vodotoku rijeke. Naime, nekadašnje korito Bojane bilo je za oko 40 metara visočije u odnosu na današnji teren osnovne stijene kod Fraskanjela. Rijeka Bojana zasula je svoje staro korito šljunkom. Preko šljunka su nataloženi glinoviti vodonepropusni sedimenti u kojima je usječeno korito današnje rijeke Bojane. Tako danas u istom smjeru, jedan iznad drugog prema moru, teku površinski vodotok rijeke Bojane, a na dubini od oko 10 do 15 metara podzemni vodotok rijeke Bojane.
Podzemni vodotok se kreće, takođe, od sjevera prema jugu i može se predstaviti kao kretanje vode kroz podzemnu cijev ispunjenu šljunkom. Podzemni vodotok je poznat po izvorštu Lisna-Bori.
Treća dvojnost ostvaruje se u delti Bojane – ova se rijeka dijeli na dva dijela koji se kao posebni vodotoci ulivaju u more, dok se četvrta dvojnost rijeke Bojane ogleda u dvojnim oscilacijama njenog vodostaja.
Nastanak Ade
Legenda kaže da je 1858. godine na ušću rijeke Bojane u more potonuo brod “Merito”, vlasništvo Antuna Alegretija iz Trogira, kojim je upravljao kapetan Naporeli. Upravo je taj momenat bio presudan za nastanak Ade. Jer, u 19. vijeku, na ovoj su lokaciji postojala dva manja ostrva. Brodske olupine su, onda, zajedno sa dva obližnja ostrva zadržavali rječne sedimente i stvorile prelijepo ostrvo Adu. Ono se počelo nazirati 1882. godine.
Arhivi Skadra pokazuju da je upravo u drugoj polovini 19. vijeka (1858/59) Drim promijenio tok i da se od tada jedan krak te rijeke uliva u Bojanu.
Ostrvo Ada je trouglastog oblika. Dvije strane zapljuskuju rječne, a jednu morska voda. Prostire se na 600 hektara, a plaža je duga oko 3.800 metara.
Ada je najpoznatiji turisticki dragulj Crne Gore. Nudisticko naselje na Adi sa specificnim ambijentom, vjesto je sakriveno od radoznalih pogleda sa dvije strane opkoljeno predivnom rijekom Bojanom a sa trece najcistijom morskom vodom. Mnogi kazu, da je najbolja preporuka za turiste koji zele doci na Adu savjet: „Ako nekada zazelite ljetovanje iz snova u kostimima Adama i Eve, Ada Bojana je definitivno pravi izbor”.
Za Adu Bojanu kazu da je mjesto koje izvlaci negativne misli. Samim tim sto citavim podrucjem koje Ada zahvata vlada neobicna tisina, nakon nekoiko dana boravka postace Vam jasno da i ta tisina ljude moze da preobrati i smiri, da im vrati elan, volju, zivotnu energiju i snagu za nova pregnuca. A kako i nece, kada osim poja ptica, suma talasa, lagodnosti koju stvara morski vjetar ili zujenje zrikavaca; u podne ili dok sunce najzesce pece, nista drugo ne remeti odmor na Adi.