Ulcinjska solana se nalazi na krajnjem jugu Crne Gore i zauzima oko 14.5 km2 slanih bazena. Izgrađena je u regionu sa najvećim brojem vedrih dana, najvećom insolacijom na Jadranu – 2567 sunčanih sati i najvećim brojem tropskih dana u bivšoj Jugoslaviji. Dakle, idealno mjesto za solanu koja je proizvodnju soli zasnovala isključivo na evaporaciji.
Ako bismo na prostorima Jadrana, Balkana pa i čitavog Mediterana tražili najekskluzivnije stanište za posmatranje ptica, onda bi Ulcinjska solana ušla u najjuži izbor.
Do sada je na ovoj „kulturnoj laguni“ registrovano 241 vrsta ptica, što je oko 50% ukupnog broja vrsta ptica registrovanih u Evropi. U regionu pa i šire postoje staništa gdje je broj registrovanih vrsta znatno veći, ali ono što Solanu odvaja od svih ostalih je kvalitet vrsta i njihova brojnost.
Brojno stanje gotovo 15 vrsta koje solanske bazene koriste za gniježđenje, zimovanje ili stanicu za odmor prilikom jesenje ili proljećne seobe prelazi prag od 1% ukupne svjetske populacije.
Zamislite da se na 15 km2 nalazi 3% ukupne svjetske populacije pelikana Pelecanus crispus ili 3% svjetske populacije muljače Limosa limosaili isto toliki procenat crvenonoge sprutke Tringa erythropus!!
Na Solani gnijezdi 55 vrsta ptica. Skoro polovina od ukupnog broja gnjezdećih parova vodenih ptica u cijelom regionu gnijezdi na Solani.70 vrsta registrovanih na ovom području od posebnog je interesa za zaštitu na nivou Evropske Unije i nalazi se na Aneksu I Ptičje direktive.
Rezultati zimskog cenzusa ptica koji se na Solani provodi od 1999. godine ukazuju na prisustvo oko 20.000 ptica svake godine, bez obzira da li su bazeni ispunjeni vodom ili ne. Van sezone proizvodnje soli, voda nije poželjna u bazenima zbog erozije nasipa usljed djelovanja talasa i ona se ispumpava iz Solane. Pojedinih sušnih zima to koncentriše ptice na samo nekoliko bazena i prizori su izuzetni.
Ipak, najljepše je proljeće na Solani: rana seoba donosi velika i gusta jata pataka: martovka, Anas querquedula dolazi u najvećem broju, čak i do 1200 jedinki na sat. Slijeće umorna sa leta preko Jadrana da bi na ovom bogatom hranilištu obnovila energiju za dalji put ka sjeveru. Njena srodnica krdža, Anas crecca, takođe je iscrpljena od višesatnog leta. Pridružuje se jatima šiljkana Anas acuta i zviždarke Anas penelope koje su na Solani provele zimu i izbjegle olovna zrna lokalnih krivolovaca.
Na hiljade šljukarica takođe dolaze umorne. Njihova jata su manja ali to ne umanjuje interes za njihovu zaštitu: većina njih je sa nepovoljnim statusom zaštite i brojnost im opada brže nego drugim grupama ptica, prvenstveno zbog gubitka staništa.
Na desetine hiljada lasta koriste Solanu kao odmorište tokom povratka iz Afrike: drveće tamariksa je malo za ove živahne ptice, pa one slijeću i odmaraju na nasipima. Desi se da se cijeli nasip zacrni od seoske Hirundo rustica i gradske laste Delichon urbica. Travarka, Saxicola rubetra, žuta pliska, Motacila flava, muharica Muscicapa striata i livadska trepteljka Anthus pratensis dolaze u jatima sa 10.000 jedinki dnevno! Solana je tokom proljeća prolazna stanica za više od 40.000 selica dnevno.
Izvanredne uslove tokom proljeća ubrzo zamjenjuju paklene vrućine ljeti, borba za podizanje mladunaca i, kasnije, njihove pripreme za odlazak na toplija zimovališta. Dinamika je prisutna svuda u zraku. S jeseni, većina se naših gnjezdarica sprema na put ka jugu a umorne ptice iz Sibira i sa sjevera Evrope uživaće tokom zime u mediteranskoj kišnoj zimi sa malo mrazova, ali i preživljavati orkanske i hladne vjetrove sa okolnih planina.
Preuzmite info mapu ovdje.