Ulcinj je sredinom 17. vijeka postao značajna pijaca robova. Tu je uglavnom bilo mjesto njihovog otkupa, jer su u Ulcinj dovođeni robovi koje su zarobljavali ulcinjski gusari, a, radi lakšeg otkupa, i iz drugih mjesta Osmanske imperije.
Većina robova u Ulcinju bili su iz Italije i iz Dalmacije. Ulcinjski gusari su na obalama Apulije i Sicilije uglavnom pljačkali bogate vile, a sa sobom su odvodili njihove vlasnike koje su potom prodavali kao robove.Ulcinjani su roblje držali kao zarobljenike i nijesu se njima koristili kao radnom snagom, već da bi dobili otkup od srodnika, prijatelja ili zemljaka uhvaćenih ljudi. Za to im je bilo potrebno da omoguće robovima da se jave svojim kućama ili rođacima, kako bi porodica ili opština saznali da se njen član nalazi u ropstvu u Ulcinju kako bi došli da ga otkupe.
Često je to bilo na neutralnom terenu, uglavnom u Dubrovniku.U jeku Kandijskog rata, 1662. g. u Ulcinju je boravio čuveni turski putopisac Evlija Čelebija koji nas obavještava da u taj grad „dolaze odvažni arnautski momci iz drugih kasaba, sjedaju u fregate i plijene, pljačkaju i pustoše neprijateljsku obalu“. „Donoseći bezbrojno blago i odabrano roblje vraćaju se u Ulcinj kao pobjednici i daju sandžak-begu desetak od plijena. Tako sam ja, siromah, bio u ovom gradu i dok sam ga posmatrao, došlo je iz đaurske Pulje sedam fregata sa ratnim plijenom. Od tih sedam fregata plijena Jusuf-begu je pripalo 91 hiljada groša carskog desetka i 17 robova“, navodi Čelebija. Dakle, samo u toj akciji ulcinjski gusari su na jugu Italije zarobili 170 robova!?Ulcinjani su poslije zemljotresa 1667. godine masovno dovodili u svoj grad roblje iz Dubrovnika, zarobljavajući i plemiće. „Ako se ne stane na put gusarima svi će postati roblje Ulcinjana“, pisali su Dubrovčani Visokoj Porti u martu 1668. g. Trgovina robovima dostigla je zenit početkom 18. v. U periodu od 1708-12. g. na prodaju je bilo oko 200 robova, a polovina je otkupljena u jadranskim gradovima. Od sredine 18. v. mijenjaju se i ukusi, pa dvorjani sve više traže robove iz Afrike.
Ulcinjanin Ali Baša doveo je 1770. g. iz Egipta dvije robinje, a jedna grupa koja se vratila 1775. g. iz sjeverne Afrike je sa sobom dovela 13 crnih robova i robinja. Svoje robove Ulcinjani su često kupovali u Tripoliju, u koji je roblje stizalo iz Sudana. Oni bi potom bili preprodavani ili dovođeni u Ulcinj, gdje bi ubrzo postajali slobodni građani i bavili se zemljoradnjom i pomorstvom. Ali Arapi i Daut Kalija su bili pomorski kapetani i imali su svoje brodove. Kalija je bio vlasnik jednog od najvećih ulcinjskih brodova i vrlo lijepe kuće sa izrezbarenim plafonom, koji je predstavljao umjetničku rijetkost.
Nakon što je Crna Gora preuzela Ulcinj 1880. godine, neki ulcinjski Arapi su se iselili u Albaniju. Brodovlasnik Bet Đuli je sa sobom poveo osam svojih Arapa, a hadži Mehmet Beci petoro njih.